O koprivi i pobuni: simptomi emancipacije

07-13.12.2024.
Centar za kulturnu dekontaminaciju 

Ткани текстил Контекст колектива, са смелим црвеним, плавим и зеленим облицима, виси поред два шарена правоугаона предмета. Лабаве плаве нити се спуштају надоле, евоцирајући теме уметности и солидарности у живописном приказу активистичког духа.
Dejan Marković, Aptiv Sindrom, nGbK Berlin, 2024 © Dijana Zadro

O koprivi i pobuni: simptomi emancipacije

07-13.12.2024.
Otvaranje izložbe: 7. decembar u 18:00
Centar za kulturnu dekontaminaciju 
Ткани текстил Контекст колектива, са смелим црвеним, плавим и зеленим облицима, виси поред два шарена правоугаона предмета. Лабаве плаве нити се спуштају надоле, евоцирајући теме уметности и солидарности у живописном приказу активистичког духа.
Dejan Marković, Aptiv Sindrom, nGbK Berlin, 2024 © Dijana Zadro

Umetnička intervencija i diskurzivni program

Otvaranje izložbe: 7. decembar u 18:00

Umetnička intervencija sa diskurzivnim programom pod nazivom „O koprivi i pobuni“ bazira se na dugogodišnjem istraživanju umetnika Dejana Markovića, koji je proučavao društvenu pozadinu „Sindroma Aptiv“ i istraživanje pretočio u seriju umetničkih radova istoimenog naziva. Radi se o zapažanjima lokalnog ortopeda iz Leskovca o primećenim simptomima koji su se pojavili kod velikog broja radnica fabrike „Aptiv”, koje su, u nehumanim uslovima, radile u smenama po 12 radnih sati, šest dana u nedelji. Simptomi su uključivali povrede palca, zgloba na šaci, upalu ligamenata, išijas, spondilozu, kao i depresiju, hroničnu iscrpljenost i anksioznost.  

Serija „Aptiv sindrom“ sastoji se od devet ručno izrađenih tapiserija od LIYCY, UTP patch, flat eternet, i FFC-a elektro kablova – osnovnih infrastrukturnih komponenti digitalnog kapitalizma – i litografija nastalih u saradnji sa bivšim radnicama iz proizvodnje elektro instalacija internacionalne kompanije „Aptiv” u jugoistočnoj Srbiji i profesionalnih tkalja iz udruženja „Atelje 61″ u Novom Sadu tokom perioda od godinu dana. 

Umetnička instalacija predstavljena u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu pod nazivom „O koprivi koja ponovo raste” nastala je kroz seriju razgovora i proces ručnog tkanja tapiserije po skici inspirisanoj plakatom umetnika, grafičkog radnika i revolucionarnog borca, Đorđa Andrejevića Kuna, za Prvi antifašistički miting Žena Srbije, 28. januara 1945. godine. Podignuta pesnica revolucionarnog pokreta Antifašističkog fronta Žena (AFŽ) utkana je u ručno izrađenu tapiseriju sačinjenu od električnih kablova koje svakodnevno u fabrikama high-tech opreme – otelotvorenjima direktnih stranih investicija – mota nekoliko hiljada eksploatisanih radnica u centralnoj i južnoj Srbiji. Kontrastna po uslovima i brzini proizvodnje, tapiserija referiše na razmišljanje radnice fabrike Aptiv, Jelene Živković, koja je pokrenula pobunu radnica i radnika u toj fabrici, rečima: „Pitam vas, ko će koprivom istući one koji u meni gaze čoveka? Ko će koprivom istući one koji su toliko njih uspeli da pregaze?” citirajući lekarku i književnicu, učesnicu NOB-a, dr Sašu Božović.

Na izložbi su predstavljene i litografije „Razgovori o 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulture” koje su nastale na osnovu višečasovnih razgovora sa bivšim i sadašnjim radnicama fabrike „Aptiv“, Danijelom Bubnjevac, Ivanom Miljković, Jelenom Živković i doktorom Ortopedije Opšte bolnice Leskovac, Aleksandrom Rangelovim, koji su ručno odštampani grafičkim procesom hemijske obrade kamena.

Deo ove izložbe čini i dvadesetominutna zvučna instalacija, umetnice Andreje Dugandžić, pod nazivom „The great AFŽ Slam“, u kojoj se autorka poigrava originalnim citatima žena, učesnica Antifašističkog fronta žena, prikupljenim i istraženim tokom dugogodišnjeg projekta „Šta je nama naša borba dala?“ Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA iz Sarajeva. 

Prateći diskurzivni program je kroz formu performativnog razgovora doveo u vezu mnogobrojne teme koje umetnički rad otvara, od savremenog iskustva ženskog rada, specifično u tzv. stranim direktnim investicijama, tematizovanju aktuelnih kolonijalnih odnosa u Evropi danas, te njihovim posledicama na društvene odnose i prirodu koja nas okružuje, istoriju i politike sećanja na emancipatorsku borbu Antifašističkog fronta žena, kao i važnost feminističkih borbi koje se danas vode, u kojima važnu ulogu igra žensko povezivanje i osnaživanje. 

PRATEĆI PROGRAM: Subota 07. decembar 18:30h

Razgovor – performans: „Trpim, ali se smejem. I nosim koprivu u ruci“ 

Učesnici razgovora: Vida Knežević i Dejan Marković zajedno sa Jelenom Živković (književnicom i bivšom radnicom fabrike „Aptiv“), Marijanom Stojčić (sociološkinjom, istraživačicom Centra za primenjenu istoriju), Melanijom Lojpur (sindikalnom i kvir aktivistkinjom, članicom Političke platforme Solidarnost), i Iskrom Krstić (arhitektkinjom i novinarkom, Portal Mašina).

Autori koncepta: Vida Knežević i Dejan Marković

Sa učesnicama: Andreja Dugandžić, Jelena Živković, Marijana Stojčić, Melanija Lojpur, Iskra Krstić

Izložba se realizuje u saradnji Centra za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu sa Udruženjem Kontekst.

Realizaciju izložbe podržalo je Ministarstvo kulture Republike Srbije.

Događaji
Biblioteka