Gde budućnost niče: antropogeografija Borskog rudnika

istraživačka šetnja kroz pejzaž ekstraktivizma, rada i otpora


21. mart 2026, 13:00-16:00

Gde budućnost niče: antropogeografija Borskog rudnika
istraživačka šetnja kroz pejzaž ekstraktivizma, rada i otpora
subota 21. mart 2026, 13:00-16:00

Polazak:
Narodna biblioteka, Bor
Moše Pijade 19, Bor

Gde budućnost niče: Slučaj Bor (2025-26), dizajn: Andreja Mirić

Istraživačka šetnja „Gde budućnost niče: antropogeografija Borskog rudnika“ vodi učesnice i učesnike kroz Bor i njegovu rudarsku okolinu kao kroz živi arhiv odnosa između prirode, kapitala i lokalne zajednice. Rudnik se posmatra ne samo kao industrijski prostor već kao politički pejzaž u kome se kroz vreme prepliću kolonijalni ekonomski odnosi, radnička i antifašistička borba, socijalistički društveni odnosi te svakodnevni život meštana i njihova borba protiv otimanja zemlje i brutalnog zagađenja vode i vazduha. Šetnja funkcioniše kao oblik javnog učenja i kritičkog promišljanja grada i njegove okoline. Kroz razgovor, mapiranje i čitanje prostora, ona otvara pitanja o eksploataciji resursa, ekološkim posledicama rudarstva, transformacijama rada i mestu Bora u savremenim geopolitičkim i ekonomskim procesima. Istovremeno, ova šetnja predstavlja praksu kolektivnog pamćenja: ona poziva učesnike i učesnice da zastanu, posmatraju i preispitaju dominantne narative o „razvoju“, industriji i budućnosti grada i njegove okoline.

Istraživački segment „Gde budućnost niče: Slučaj Bor“ deo je dugoročnog kustosko-umetničkog i istraživačkog projekta Kontekst kolektiva pod nazivom Gde budućnost niče: kolektivne prakse otpora, solidarnosti i izgradnje budućnosti (2025 – u toku) koji se bavi ekstraktivizmom kao režimom – ekonomskim, političkim i ideološkim – koji oblikuje i uništava prirodu, živi svet i društvene odnose. Projekat okuplja umetničke kolektive, umetnice i umetnike, istraživačice i istraživače, kao i različite lokalne zajednice oko zajedničkih borbi protiv eksploatacije prirodnih dobara, pretvaranja pejzaža u resurse, urušavanja radnih prava do iznemoglosti, i sve dubljih prostorno-društvenih nepravdi. Kroz istraživanja, radionice, radne susrete i javne programe, angažovana umetnička praksa susreće se sa lokalnim znanjem i borbom. Ovi susreti služe kao prostor razmene, učenja i zajedničkog promišljanja – ali i kao doprinos povezivanju borbi koje su često izolovane i prepuštene same sebi. 

Projekat je podržan od strane Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe.